Postoje li ljudi koji su "predruštveni"? Za to je odgovoran ovaj gen

Zamislite da osjećate ljubav i toplinu prema svakoj osobi koju sretnete. To je svakodnevica za osobe s Williamsovim sindromom (WS) – rijetkim genetskim poremećajem koji se javlja kod otprilike 1 na 7.500 ljudi.

Društvenost, empatičnost i otvorenost

Za razliku od autizma, osobe s WS-om su izrazito društvene, pričljive, empatične i sklone grljenju i prijateljstvu s potpunim neznancima. No ta otvorenost ima i cijenu – teško zadržavaju dugotrajna prijateljstva, skloni su usamljenosti i ranjivi su na iskorištavanje jer ne prepoznaju opasnost.

WS nastaje zbog brisanja dijela DNK na kromosomu 7 – to uključuje 25–27 gena. Nedostatak jednog od njih, ELN, uzrokuje probleme s elastičnošću tkiva i krvnim žilama, dok drugi, BAZ1B, utječe na razvoj lica i adrenalinsku reakciju na strah. Osobe s WS-om često imaju jedinstvena lica (mali nos, široka usta, malenu bradu) i smanjen strah od nepoznatih.

Gen GTF2I

Znanstvenici istražuju gen GTF2I, koji se povezuje s društvenošću. Miševi i psi s manjom funkcijom tog gena pokazuju veću prijateljskost. Kod ljudi s viškom tog gena pojavljuje se oblik autizma sa socijalnom fobijom. Također, osobe s WS-om imaju više hormona oksitocina i njegovih receptora, što ih može činiti toplijima i otvorenijima, piše BBC.

Znanstvenik Boaz Barak otkrio je da miševi bez GTF2I imaju manje mijelina – zaštitnog sloja na neuronima – što može ometati prijenos signala između dijelova mozga koji upravljaju strahom i donošenjem odluka. Njegov tim testira antialergijski lijek klemastin kao mogući tretman za poboljšanje mijelinizacije kod osoba s WS-om.

Neuroni stvaraju više sinapsi

Drugi znanstvenik, Alysson Muotri, zaključio je da neuroni osoba s WS-om stvaraju više sinapsi, što bi moglo značiti da njihov mozak jače reagira na nova lica – uz oslobađanje dopamina i osjećaj ugode. Suprotno, kod djece s autizmom neuroni imaju manje veza.

Zaključno, WS pokazuje koliko je delikatan balans između povjerenja i opreza. Gen GTF2I vjerojatno ima ključnu ulogu u tome koliko smo društveni – ni previše, ni premalo.